Piše: mr. Safet Kuduzović
Sihr
je jedan od najvećih grijeha kod Uzvišenog Allaha. Stoga nije
dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allah i Sudnji dan baviti se sihrom.
Onaj ko se bavi sihrom mora počiniti djelo nevjerstva, jer je nemoguće
da njegov sihr bude djelotvoran i da su mu džini na usluzi osim nakon
slijepe pokornosti i ibadeta njima, što izvodi iz islama po konsenzusu
muslimana.
Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: "Većina učenjaka je na
stanovištu da je sihirbaz nevjernik i da se kažnjava ubistvom. Došlo je u
vjerodostojnim predajama od: Omera b. el-Hattaba, Osmana b. Affana,
Hafse bintu Omer, Abdullaha b. Omera i Džunduba b. Abdullaha, da su
kažnjavali sihirbaze ubistvom." (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 29/211,
Šerhu fethil-Kadir, 6/99, El-džamiu li ahkamil-Kur'an, 2/52,
Mearidžul-kabul, 1/445-451 i Et-temhid li šerhi kitabit-tevhid, str.
295-296.). Imam Ahmed tvrdi da se vjerostojnim putevima prenosi od
trojice ashaba da su nareðivali ubijanje sihirbaza. (Vidjeti:
Tefsirul-Kur'anil-Azim, 1/145.).
Omer b. el-Hattab je godinu dana prije smrti oporučio: "Ubijte
svakog sihirbaza" , pa su ubili trojicu u jednom danu. (Ebu-Davud,
3/165/3043, Abdur-Rezzak, 6/49/9972 i Ahmed, 1/190/1657, sa
vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu Suneni Ebi-Davud,
2/260.).
Imam Ebu-Hanife i svi njegovi sljedbenici smatraju da se
sihirbaz kažnjava ubistvom i da se od njega ne traži pokajanje.
(Vidjeti: Ahkamul-Kur'an, 1/50, 53, od Džessasa, Šerhu fethil-Kadir,
6/99, Hašijetu Ibni-Abidin, 4/240 i Nejlul-evtar, 7/363.).
Uzvišeni
Allah kaže: "Već su nevjernici šejtani koji ljude uče sihru."
(El-Bekare, 102.). I drugom ajetu Uzvišeni kaže: "Njih dvojica (dvojica
vračara) nikoga nisu učili (sihru) dok mu ne bi rekli: 'Mi samo
iskušavamo a ti nemoj uznevjerovati.'" (El-Bekare, 102.). Ibn-Hadžer
kaže: "Ovim ajetom se dokaziva da je sihr i poučavanje sihru nevjerstvo.
To je jasno kada su neke vrste sihra u pitanju, jer se u tom slučaju
moraju obožavati šejtani ili sazviježða, za razliku od puke magije (ono
što čine maðioničari) koje ne izvodi iz islama." (Vidjeti: Fethul-Bari,
10/224.).
Imam Zehebi kaže: "Vidimo mnoge koji su zalutali bave
se sihrom smatrajući da čine samo zabranjeno djelo (haram), a nisu ni
svjesni da čine nevjerstvo (kufr)." (Vidjeti: El-kebair, str. 32.). Kaže
Ibnul-Arebi el-Maliki: "Pojasnili smo da ima sihr koji rastavlja i koji
spaja supružnike, i obadvije vrste su nevjerstvo." (Vidjeti:
Ahkamul-Kur'an, 1/39.).
Pitanje o kome će mo ukratko govoriti
poznato je kod islamskih učenjaka kao liječenje sihra sihorom (ar.
hallus-sihri bi sihrin mislihi). Islamski učenjaci imaju podijeljene
stavove kada je u pitanju liječenja sihra sihrom. Jedni to brane, a
drugi dozvoljavaju. (Vidjeti: El-džamiu li ahkamil-Kur'an, 2/54.).
Hafiz
Hakemi kaže: "Liječenje opsihrenog sihrom nije dozvoljeno, jer se time
priznaje legitimitet sihirbaza koji se mora pokoravati šejtanima da bi
izliječio bolesnog." (Vidjeti: Mearidžul-kabul, 1/459.). Prenosi Džabir
b. Abdillah da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitan o
en-nušreh (liječenje od sihra), pa je rekao: "To je šejtanski posao."
(Ahmed, 3/394/14167, Ebu-Davud, 4/5-6/3868 i Bejheki, 9/590/19613.
Ibn-Hadžer ovu predaju smatraju dobrom a Albani vjerodostojnom. Vidjeti:
Fethul-Bari, 10/233 i Es-silsiletus-sahiha, 6/611-612.) Ovaj hadis ima
potporu u verziji koju prenosi Enes b. Malik od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. (Hakim, 4/464/8292 i ocijenio ju je vjerodostojnom.
Vidjeti takoðer: Medžmeuz-zevaid, 5/102.).
Šejhul-islam
Ibn-Kajjim nakon što je spomenuo prethodno citirani hadis, kaže:
"Postoje dva načina liječenja od sihra. Prvi, liječenje sihra sihrom, i
to je šejtanski posao koji je ciljan ovim hadisom. Drugi, liječenje
šerijatskom rukujom, dovama i učenjem dvije zadnje sure iz Kur'ana. Ova
vrsta je dozvoljene i pohvalna." (Vidjeti: Ialamul-muvekki'in, 6/558, od
Ibn-Kajjima). Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o
vinu kao lijeku, rekao je: "Vino nije lijek, već je bolest." (Muslim i
Ibn-Hibban, 4/232/1390.). Imam Nevevi je na osnovu ovoga hadisa u
Muslimovom Sahihu naslovio poglavlje: "Zabrana liječenja vinom."
(Vidjeti: El-minhadž, 13/128.). Ebu-Derda prenosi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Liječite se, ali ne zabranjenim
stvarima." (Ebu-Davud, 4/7/3874 i Ibn-Abdil-Berr u Et-temhidu, 5/282, sa
slabim lancem prenosilaca). Značenje ovoga hadisa podržava
vjerodostojna predaja u kojoj Ibn-Mesud kaže: "Allah nije učinio lijek u
zabranjenim stvarima." (Buhari muallekan. Lanac prenosilaca spojio je
Ibn-Ebi-Šejbe, 5/38/23492, Abdur-Rezzak, 9/250/17097 i Tahavi u
Šerhul-meani, 1/108, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca kako tvrdi
Ibn-Hadžer u Fethul-Bariju, 10/79 i Et-telhisul-habiru, 4/1397).
Nema
sumnje da je sihr jedan od najvećih harama pa stoga nije dozvoljeno
liječiti opsihrene sihrom, već ih treba liječiti Kur'anom i od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vjerodostojno prenesenim dovama,
a Allah najbolje zna.
MIMBER.BA TEWHID.UCOZ.COM
|
